|
Sindikalno organizovanje je civilizacijska tekovina.
Definisano je Ustavom, Zakonom o radu i Zakonom o mirnom rešavanju sporova.
Naše aktivnosti organizujemo i vodimo u tom smeru.
Samo institucionalno zaštićeni, radnici mogu da zaštite svoja prava. |
Deluje kao da su i poslodavci i sindikati saglasni da treba menjati Zakon o radu, jer nisu bili do kraja zadovoljnI rešenjima usvojenim 2014. godine, imaju primedbe, mada svako iz svog ugla gleda na to šta bi moglo da se promeni u Zakonu. Jedinstven stav sindikata je da je postojeći zakon, usvojen bez rasprave na Socijalno-ekonomskom savetu, sklepan kako bi se dodatno urušavala prava radnika i sindikata i onemogućio istinski socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje i kolektivni ugovori. Vlada Republike Srbije je tadašnje izmene i dopune Zakona o radu predložila u hitnom postupku, što je izazvalo velike proteste i štrajkove tih dana.
Potreba da se menja Zakon o radu postoji od njegovog usvajanja, jer i poslodavci i sindikati smatraju da bi eventualno nešto više mogli dobiti, a nijedna od mnogobrojnih vlada koje su se smenjivale u prethodnoj deceniji kao da nije želela da uzima taj „vrući krompir“ koji se zove promena Zakona o radu. Pitanje, ipak, ostaje — kako prilagoditi radno zakonodavstvo novim okolnostima? Tržište rada kakvo smo tada poznavali gotovo i da ne postoji, što povlači neophodnost uređenja fleksibilnijih formi rada, odnosno atipičnih oblika rada koji su sve prisutniji.
Iako većina radnika u Srbiji želi promenu Zakona o radu zbog izrabljivanja, niskih plata, otpuštanja, investitori i poslodavci imaju drugačiji motiv. Kada je reč o mogućem novom Zakonu o radu, treba da uzmemo u obzir sve zainteresovane strane i da postoji međusobno uvažanje, ali je uvažavanje stvar koja nedostaje u Srbiji u svim segmentima. Još uvek se ne precizira kada bi izmene i dopune Zakona o radu mogle ući u završnu fazu.
Šta će biti sa Zakonom o radu |
![]() |
Iz nadležnog ministarstva (za rad, zapošljavanjе, boračka i socijalna pitanja) su nedavno naglasili da je cilj da radno zakonodavstvo budе usaglašеno sa pravnim tеkovinama Evropske unije, kao i da budе prilagođеno novim društvеnim okolnostima, kako bi imali modеrnе zakonе koji oslikavaju društvеni trеnutak u komе sе primеnjuju, da budu savrеmеni i da rеgulišu novе oblikе rada i radnog angažovanja.
Sindikati ne veruju da će se istinski u postupku izmene zakona ići u susret standardima Evropske unije imajući u vidu realno stanje u smislu poštovanja prava radnika, prava na sindikalno organizovanje, prava da učestvuju u donošenju određenih politika, između ostalog i oko zarada. Postojećim Zakonom o radu praktično je uništeno kolektivno pregovaranje.
Sindikat finansijskih organizacija Srbije, kao i svi sindikati u Srbiji, dobro su upoznati sa svim direktivama EU koje bi trebalo da budu uključene u Zakon i spremni su da, na osnovu analize sadašnjeg zakona, ukažu šta su to smetnje baš ka toj želji i cilju da apsolutno budu prihvaćene sve evropske direktive, konvencije Međunarodne organizacije rada i o slobodi sindikalnog organizovanja i o pravu na dostojanstvenu zaradu i o pravu na bezbednost i zdravlje na radu.
U SFOS-u verujemo u neophodnost izbacivanja nekih rešenja iz sadašnjeg Zakona o radu koja onemogućavaju da na čitavom prostoru Srbije imamo pravila za sve poslodavce i za sve zaposlene. Nepostojanjem kolektivnih ugovora imamo faktički da svima nama svet kapitala i poslodavaca, bilo da li je to u pitanju država ili privatni poslodavac, odlučuje i o našim zaradama, i o visini zarada, ali ne u procesu kolektivnog pregovaranja.
Sindikati se zalažu za donošenje sveobuhvatnog zakona, a zahtevi su jedinstveni: promena definicije zaposlenog; uređenje sistema zarada; slobodno sindikalno udruživanje; unapređenje kolektivnog pregovaranja; veća zaštita od otkaza ugovora o radu.
Poslodavci navode da je postojeći zakon preterano opširan i da suviše ulazi u detalje i ističu da im je prioritet preciznije definisanje rada izvan sedišta poslodavca i od kuće; promena odredbi koje regulišu otkaz ugovora o radu; sprečavanje zloupotreba bolovanja; promene odredbi o korišćenju godišnjeg odmora; promene kod prava i obaveza o obukama i dokvalifikacijama; izmene koje se tiču dostavljanja elektronske dokumentacije.
Izmena zakona, međutim, nikada nije bila lak zadatak. Stavovi su često nepomirljivi, a interesi posve različiti. Jednostavno rečeno — poslodavci bi, mada to uglavnom ne žele eksplicitno i javno da kažu, propis koji im omogućava da što lakše mogu da zaposle ili otpuste zaposlenog, da imaju što manje administriranja, uz naravno što manje troškove po radniku. Sindikati bi, normalno, da poslodavci što teže mogu da otpuste radnika, odnosno propis koji zaposlenima garantuje što veću pravnu zaštitu.
Sindikat finansijskih organizacija Srbije poziva Konfederaciju slobodnih sindikata (i sve sindikalne centrale) da se izjasni u vezi izglednih promena u radnom zakonodavstvu i da budu aktivni u inicijativi izmena i dopuna Zakona o radu, poštujući crvenu liniju — reforme u oblasti radnog prava da, ali ne (i dalje i isključivo) preko leđa radnika.