Sindikat finansijskih organizacija Srbije - SFOSČlanice SFOS-a su sindikati u banakama, osiguranju i drugim finansijskim organizacijama:

  

 

Adriatic Bank logo

AIK banka a.d. Beograd

ALTA banka a.d. Beograd

Banca Intesa a.d. Beograd

Banka Poštanska štedionica a.d. Beograd

Eurobank Direktna a.d. Beograd

NLB Komercijalna banka a.d. Beograd

OTP banka a.d. Novi Sad

DDOR Novi Sad a.d.o Novi Sad

Sava neživotno osiguranje a.d.o. Beograd

Triglav osiguranje a.d.o. Beograd

Udruženje banaka Srbije Beograd

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

sfos protest 2001

Sindikalno organizovanje je civilizacijska tekovina.

 

Definisano je Ustavom, Zakonom o radu i Zakonom o mirnom rešavanju sporova.

 

Naše aktivnosti organizujemo i vodimo u tom smeru.

 

Samo institucionalno zaštićeni, radnici mogu da zaštite svoja prava.

 

 

 

 

Međunarodni dan žena: značaj i suština

Kao da se ponekad zaboravi na značaj i na suštinu praznika, pa je obaveza da podsetimo zašto ceo svet duže od jednog veka 8. marta obeležava Međunarodni dan žena. Iako se uglavnom obeležava poklanjanjem cveća, ovaj praznik treba da nas opomene na, često ugrožena, prava zaposlenih žena. Taj praznik ipak ima mnogo dublji, revolucionarniji i humaniji karakter od današnjeg potpuno ispraznog značenja. Na taj dan svet se podseća na dugogodišnju borbu žena, a čiji su najvažniji rezultati bili uvođenje osmočasovnog radnog vremena, mogućnost iste zarade za muškarce i žene, kao i socijalna zaštita majki i uvođenje prava na trudničko i porodiljsko bolovanje. Dakle, to je sećanje na dan kada su žene napravile važan iskorak u borbi da budu ravnopravne sa muškarcima na polju rada.

Borba za prava žena!Žene zaposlene u industriji odeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u Njujorku, u Americi, a dva meseca kasnije su osnovale sindikat. Protesti na taj dan su se događali i sledećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1909. godine kada je 15.000 žena marširalo ulicama Njujorka, zahtevajući kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa. Dan žena se obeležava kao uspomena na požar u tekstilnoj fabrici u Njujorku, kada je poginulo preko 140 žena. Godinu dana kasnije, u Danskoj, u Kopenhagenu je održana Druga konferencija žena socijalista, na kojoj je na inicijativu političarke i borca za ljudska prava Klare Cetkin ustanovljen praznik Dan žena u znak sećanja na taj događaj. Već sledeće godine Međunarodni dan žena je obeležilo više od milion ljudi, dok je prva proslava u Srbiji održana 1914. godine.

Ujedinjene nacije su službeno počele obeležavati Međunarodni dan žena 1975. godine, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene. Od 1996. godine svaki Dan žena ima zvaničnu temu. Prva tema koju su UN usvojile 1996. godine bila je „Proslavljanje prošlosti, planiranje budućnosti, a ove godine UN su odredile temu kao „Investirajte u žene: Ubrzajte napredak“ sa fokusom na rešavanje ekonomske obespravljenosti.

Praznik, potreba, vid borbe ili prilika da nekome poklonimo pažnju, ostaje da razmislimo...

 

Rad na daljinu treba da bude deo kolektivnog pregovaranja

Naše kolege iz sindikata UNI Europa Finance i UNI Europa Information, Communications, Technology & Related Services zajedno su pokrenuli novi projekat, koji finansira Evropska unija, kako bi doprineo tekućoj debati o radu na daljinu, razmeni dobrih praksi i omogućio kolektivno pregovaranje i organizovanje, sa posebnim fokusom na žene koje rade na daljinu.

Adressing remote work through collective bargaingKako je rad na daljinu od pandemije korona virusa rapidno rastao u mnogim sektorima, radnici su sve više formulisali dugoročne zahteve za oblikovanje načina na koji se rad na daljinu obavlja, posebno u sektoru informacija, komunikacija, tehnologije i srodnih usluga, kao i poslovnim uslugama (uključujući kontakt centre) i finansijskom sektoru. Dok mnogi radnici u ovim sektorima imaju koristi od rada na daljinu, barem sa skraćenim vremenom vezano za rad — manje putovanja na posao, bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života — izazovima koje sve veći nivo rada na daljinu predstavlja za radnike i sindikate treba da se pozabave u kontekstu kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga.

Ako se o tome ne pregovara i adekvatno se ne sprovodi u praksi, rad na daljinu može ugroziti osnovna sindikalna prava na slobodu udruživanja, kolektivnog pregovaranja i organizovanja, posebno kada pristup sindikata radnicima na daljinu nije zagarantovan.

Kako postoji tendencija da više žena nego muškaraca radi na daljinu, to im može omogućiti da bolje uđu na tržište rada i pronađu bolju ravnotežu između posla i privatnog života. Međutim, to takođe može dovesti do gubitka reprezentativnosti ženske radne snage, ako one postanu nevidljive radnice, sa manjim pristupom razvoju karijere, umrežavanju i mogućnostima za obuku od strane olega u kancelariji. Kao što je objavljeno tokom pandemije, pretvaranje sopstvenog doma u radno mesto takođe može povećati rizik od nasilja u porodici.

Dalji rizici vezani za rad na daljinu odnose se na bezbednost i (mentalno) zdravlje, niži nivo inovativnosti i kreativnosti, pojačana opterećenja, duže radno vreme i digitalnu konekciju, potrebu za odgovarajućom nadoknadom direktnih i indirektnih troškova, opterećenja u radnom odnosu, nadzor radnika i uticaj na radnike sa nižim primanjima u neadekvatnim stambenim situacijama.

Iz svih ovih razloga, radnicima su potrebni čvrsti kolektivni ugovori sa punim sindikalnim angažmanom, kako bi se osigurao najbolji mogući sporazum za rad na daljinu.

Dvogodišnji projekat, koji je započeo u maju 2023. godine, ima za cilj da doprinese tekućoj debati o radu na daljinu, razmeni dobre prakse i da preporuke za sprečavanje gubitka reprezentativnosti i moći sindikata omogućavanjem kolektivnog pregovaranja i organizovanja, sa posebnim fokusom na radnice na daljinu.

Sindikat finansijskih organizacija Srbije učestvuje u razmeni informacija u okviru ovog projekta, koji će se baviti pitanjima kao što su: kako sindikati mogu odgovoriti na ovaj novi oblik organizacije rada, kako povećati svoju reprezentativnost, kako ojačati socijalni dijalog i osigurati da se glasovi žena čuju u kontekstu rada na daljinu? Šta je potrebno pregovarati na nivou socijalnog partnera? Kako možemo osigurati da sindikati dobiju odgovarajuću obuku kako bi mogli da obavljaju ovu ulogu u ovoj novoj radnoj realnosti?

Jasno je da sindikati moraju imati centralnu ulogu u definisanju i sprovođenju politika u vezi sa radom na daljinu i pregovarati o jakim odredbama u kolektivnim ugovorima kako bi osigurali da se prava radnika i uslovi (uključujući slobodu udruživanja, zdravlje i bezbednost, zaštitu podataka, jednake mogućnosti, itd.) primenjuju na sve radnike, bez obzira na oblik obavljanja rada.

 

Rad od kuće i kolektivno pregovaranje

U većini sindikalnih organizacija — članica Sindikata finansijskih organizacija Srbije u toku je, ili će do kraja tekuće godine biti obavljen postupak kolektivnog pregovaranja. Pitanja koja smo s tim u vezi dobili od naših članica uglavnom se odnose na rad od kuće.

Iako je u Srbiji rad od kuće predviđen kao oblik radnog odnosa, Zakon o radu nedovoljno definiše tu oblast rada. Kod nas nisu dovoljno precizno zakonom regulisane tačke koje se odnose na nadzor poslodavca i efikasnost radnika koji radi od kuće, sporno je i pitanje obezbeđivanja sredstava za rad, tu su i nedoumice oko osiguranja radnika od povrede na radu, itd.

Kada je talas delta soja koronavirusa počeo da hara, iznuđena je bila tranzicija na rad na daljinu, ili od kuće kao poželjan koncept obavljanja radnih zadataka u uslovima pandemije korona virusa. Sagledavajući da su kolektivi mesta neposrednog kontakta i potencijalno intenzivna žarišta, većina poslodavaca u delatnosti pružanja finansijskih usluga su su u okviru paketa mera mera zažtite zdravlja uvrstili i obavezu da deo zaposlenih obavlja rad od kuće, za sve osim za službe i poslove gde to nije izvodljivo, i to u različitim formama po pitanju broja broja zaposlenih koji ga obavljaju, dana u radnoj sedmici i rokovi trajanja takvog rada.

Kolektivno pregovaranjeOno o čemu su mnogi sindikati ukazivali evoluiralo je u pojavu koja se razvija u raznim pravcima i postalo je skup gorućih pitanja, tako da kolektivnim ugovorom moraju biti pokrivena sva pitanja u vezi sa radom od kuće. Zbog toga SFOS ukazuje da je u kolektivnim ugovorima kod poslodavca neophodno predvideti da se aneksima ugovora o radu moraju precizno definisati parametri ovakvog vida obavljanja rada, a naročito:

· broj dana na sedmičnom nivou tokom kojih zaposleni rade van kancelarije;

· „pravo na nedostupnost“ — vremenski intervali tokom kojih radnik van prostorija poslodavca mora biti dostupan i na koji način (elektronska pošta, mobilni telefon, itd);

· da li i pod kojim uslovima radnik na daljinu ima pravo na tehničku podršku kompanije;

· na koji način poslodavac nadoknađuje troškove rada od kuće i šta sve spada u njih;

· uslovi povratka na režim rada u poslovnim prostorijama.

Problem stalne dostupnosti zaposlenog postojao je i pre početka pandemije, ali je sada znatno dobio na težini. Rad koji podrazumeva da je osoba dostupna i van radnog vremena prepoznat je kao izuzetno negativan po zdravlje ljudi, tako da su pojedine zemlje Evropske unije tokom prethodne decenije donele okvirne propise u vezi sa ovim pravom, ali su njihove odredbe bile deo okruženja oslonjenog na osmočasovni rad kod poslodavca i ne u potpunosti primenjive na novonastale uslove rada. U ovom domenu su očigledne dve stvari: da život ide ispred zakonodavstva i da će tek budućnost odrediti modele koji će efikasno pomiriti pravo na rad na daljinu sa pravom da se bude nedostupan.

Novo i bitno pitanje je ko snosi troškove rada od kuće? Argument da njih treba da snosi radnik naročito uzima obzir da zaposleni prilikom rada van kancelarije nema troškove javnog prevoza, parkinga, korišćenja automobila, ili ishrane van kuće. Međutim, suprotan argument je ukazivanja na to da poslodavci tu imaju manje troškove za zakup poslovnog prostora, njegovo održavanje i razne druge operativne izdatke koji su povezani sa boravkom radnika u prostoru kompanije, a da radnik itetako ima uvećane troškove koji se javljaju na nivou njegovog domaćinstva u kojem radi. Uvećani troškovi (električna energija, grejanje/hlađenje, komunalije, habanje nameštaja, kvarovi na kućnim aparatima i drugi) koje radnik ima kada radi od kuće moraju biti predmet kolektivnog pregovaranja.

Kada su restriktivne mere bile privremeno popuštane i kada su radnici počeli da se vraćaju na radna mesta, obistinila su se predviđanja izneta još na samom početku globalne zdravstvene krize, a to je da radnici osetivši blagodeti rada od kuće, uglavnom neće želeti da se vrate na radna mesta, čak i onda ako je povratak u poslovne prostorije zdravstveno bezbedan.

Banke su sve više, tako deluje, za opciju nastavka rada od kuće u nekoj hibridnoj formi (određeni broj dana kod poslodavca, ostatak od kuće), jer tako ostvaruju uštede i sve se manje čini izvesnim da će doći do potpunog povratka na „staru normalnost“, jer se nova pokazala kao ekonomski efikasnija, barem za one poslodavce koji mogu uspešno da posluju na daljinu. Rad od kuće je došao da ostane, tako deluje, a ne da nestane i, samim tim, moramo ga prihvatiti kao realnost, za koju moramo imati spreman sindikalni odgovor.

 

Borba protiv dečijeg rada

Međunarodna organizacija rada (MOR) pokrenula je 2002. godine prvi Svetski dan borbe protiv dečijeg rada. Dan 12. jun treba da posluži kao katalizator rastućeg svetskog pokreta protiv dečijeg rada. Ukidanje dečijeg rada je kamen temeljac težnje za socijalnom pravdom, kroz koju svaki radnik može slobodno i na osnovu jednakih mogućnosti i tretmana tražiti svoj pravičan deo bogatstva koje je pomogao da se stvori.

Skoro dve decenije svet je beležio stalni napredak u smanjenju dečijeg rada. Ali tokom proteklih nekoliko godina sukobi, krize i pandemija COVID-19 gurnuli su mnoge porodice u siromaštvo i naterali milione dece na dečiji rad. Ekonomski rast nije bio dovoljan, niti dovoljno inkluzivan, da ublaži pritisak koji osećaju porodice i zajednica i koji ih tera da pribegavaju dečijem radu. Danas je 160 miliona dece još uvek angažovano na dečijem radu. To je skoro jedno od deset dece širom sveta, a što je još gore, polovina je radno angažovano na način koji je realno rizičan za njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Borba protiv dečijeg radaSituacija u vezi sa dečijim radom stoga odražava uočeni nedostatak zadovoljavajućih odgovora na višestruke izazove i promene koje utiču na svet rada. Sve veći jaz između obaveza i konkretnih dostignuća je oslabio akciju, što je ponekad rezultiralo neangažovanjem. Dečji rad je verovatno najvidljiviji od ovih problema. To je uzrokovano i održava siromaštvo i isključenost. To uskraćuje deci obrazovanje i mogućnosti i stavlja ih u suprotnost da obezbede pristojan prihod i stabilno zaposlenje kao odrasli.

To je nepravda koja se u većini slučajeva oseća na nivou domaćinstava i porodica dve trećine dečijeg rada se dešava kao član porodice koji doprinosi. Ali koči ekonomski rast čitavih zemalja i može se povezati sa sve većom nejednakosti u mnogim delovima sveta. To je pretnja društvenoj koheziji i ljudskom napretku.

Takođe, MOR ocenjuje da je dečiji rad retko posledica nebrige roditelja već da ga uzrokuje siromaštvo i nedostatak socijalne pravde. Dostojanstven rad znači okončanje prinudnog rada i diskriminacije, stvaranje bezbednih i zdravih radnih mesta i omogućava roditeljima da decu umesto na rad šalju u škole. Svetski dan borbe protiv dečijeg rada 2023. godine je trenutak za sve koji su posvećeni okončanju dečijeg rada da pokažu da se promena može postići kada se spoje volja i odlučnost.

 

Međunarodni praznik rada

Međunarodni praznik rada

Prvog maja obeležavamo Međunarodni praznik rada, radničke i sindikalne odgovornosti, koji simboliše crvena boja — simbol borbe protiv okova i za slobodan život, zasnovan na ljubavi, poverenju i solidarnosti. To je jedan od najrasprostranjenijih praznika na svetu, a obeležava se u znak sećanja na velike demonstracije iz maja 1886. godine, kad su radnici u Čikagu stupili u štrajk, zahtevajući osmočasovno radno vreme.

Praznik rada u svetu se obeležava raznim akcijama i demonstracijama, čija je suština borba za prava radnika, kraće radno vreme, bolje plate i zaštitu na radu. Kod nas ništa novo, jer Prvi maj nema mnogo veze sa težnjama za bolji položaj radnika, već je u kalendaru više rezervisan kao dan za odmor i opuštanje. Deluje da radnička svest danas zaostaje u odnosu na svest radnika od pre više od veka.

I ove godine je jasno da nije ostvaren pozitivan rezultat, barem ne kada su u pitanju socijalna pravda i solidarnost. Radnici, oni koji imaju sreću da imaju posao, nezadovoljni su i uplašeni. Čak i zahtev demonstranata od pre 136 godina za osmočasovno radno vreme, za većinu zaposlenih, iako je propisano Zakononom o radu, kod nas u praksi nije ostvaren.

Nesiguran rad je postao preovlađujući: sa ugovorom na određeno vreme, na privremenim i povremenim poslovima, preko agencija za posredovanje ili rad „na crno“. Strah od gubitka posla i potpuna apatija da se bori i izbori za veće plate, veću minimalnu zaradu, za život dostojan čoveka takođe preovlađuju.

Sindikat finansijskih organizacija Srbije ukazuje da je krajnje vreme došlo da se ovakvo stanje menja. Nije normalno da Srbija bude zemlja jeftine radne snage i nesigurnih poslova za prekarne radnike. Zahtev da radnici imaju pravo na bezbedan i zdrav posao, koji je plaćen tako da omogućuje siguran rad i dostojanstven život je u potpunosti osnovan i opravdan.

To mogu ostvariti radnici i sindikati jedino ako su udruženi, solidarni, dobro organizovani i okrenuti zajedničkom cilju, a poruka je: solidarnost ključ uspeha!

Borba za radnička i ljudska prava traje i danas i deluje da će i naša deca i deca njihove dece na svoj način voditi borbu za svoja prava. I dok živi praznik rada — živi i nada. Živeo praznik rada!

 

Korisni linkovi

 

Vlada Republike Srbije

Narodna banka Srbije

Republička agencija za mirno rešavanje sporovaeKapija finansije

Kamatica

Međunarodna organizacija rada

Evropsa socijalna povelja

Kursna lista

 

valute